Ovo je “Savski most” na Ibru!

2. novembar 2020.

Most na mestu današnjeg Brankovog mosta u Beogradu srušila je naša vojska 1941. sa željom uspori prodiranje Nemaca, a kad su 1944. Nemci u Kraljevu srušili Gvozdeni most, rodila se ideja da se delovima savskog mosta – premosti Ibar

Naslov kojim smo najavili novi broj časopisa “Sidža” (koji možete pročitati na OVOM LINKU) “Gde je Savski most u Kraljevu?” izazvao je dosta pažnje na društvenim mrežama. Iako je ova tema u više navrata obrađivana u medijima, ispostavilo se da veoma mali broj Kraljevčana zna odgovor. Dodatnu zabunu unela je slika koja je u “Sidži” objavljena uz tekst.

“Savski most” u Kraljevu je zapravo naš stari most preko Ibra! (onaj koji zovemo novim – sagrađen je 2008. godine.

Most prikazan uz tekst u časopisu “Sidža” je zapravo Gvozdeni most preko Ibra, koji je na istom mestu postojao od 1928. do 1944. godine.

Gvozdeni most preko Ibra

Most viteškog kralja Aleksandra

Otkud “Savski most” preko Ibra?

Otuda što u našem starom mostu još žive delovi konstrukcije “Mosta viteškog kralja Aleksandra”, sagrađenog u Beogradu 1934. godine! Bio je to pravi kolos, prvi drumski most koji je prešao na levu obalu Save i nalazio se na mestu današnjeg Brankovog mosta. Srušen je u noći 10/11. aprila 1941. godine odlukom vojnih vlasti Kraljevine Jugoslavije, u pokušaju da se uspori prodiranje nemačkih okupacionih snaga.

Gde bi most podignut u čast jednog kralja nastavio da živi, nego u Kraljevu! Kako je do toga došlo, priča nam Dragan Drašković, istoričar u penziji, dugogodišnji direktor Narodnog muzeja u Kraljevu:Savski most preko Ibra - Kraljevo

Kao što je naša vojska na početku rata srušila Most kralja Aleksandra u Beogradu da bi usporila nadiranje okupatora, tako je nemačka vojska prilikom povlačenja 1944. godine srušila Gvozdeni most u Kraljevu. U pokušaju da uspore prodor partizanskih snaga most su srušili u noći 28/29. novembra 1944. godine. Delovi Mosta kralja Aleksandra su još tokom rata bili vađeni iz Save da bi se omogućio rečni saobraćaj, a posle rata je raščišćeno rečno korito. Onda je neko došao na ideju da bi Ibar, kao mnogo uži od Save, mogao da se premosti delovima srušenog savskog mosta. I bi tako. Metalna konstrukcija Mosta Kralja Aleksandra i dan danas premošćuje Ibar i mi svakodnevno prelazimo preko nje.

Od Dragana Draškovića saznajemo još jedan kuriozitet, naš stari most zapravo počva na stubovima Gvozdenog mosta! Konstrukcija Mosta kralja Aleksandra postavljena je na stubove Gvozdenog mosta, a onda je dograđen “savremeni” deo, odnosno saobraćajnica.

Tako stari ibarski most na svojevrstan način čuva tri istorijska sloja iz 20. i 21. veka: međuratno razdoblje, socijalističko i savremeno, jer je 2008. godine tik uz stari sagrađen novi most u cilju razgušenja saobraćaja.

Zvuči gotovo neverovatno da je Kraljevo imalo samo jedan most preko Ibra i 1846.g kada je bilo Karanovac i imalo svega 1.022 stanovnika, i 1921.g kada je imalo 3.570 stanovnika i 2002.g od kada na gradskom području živi oko 60.000 stanovnika. Tek pomenute 2008.g grad dobija drugi, a zatim 2014. i treći most, Glavčićev, koji se nalazi oko 1.200 metara uzvodno.

            Preteče

Osvrćući se na period izgradnje Gvozdenog mosta, Drašković ističe da je to bilo “zlatno doba” Kraljeva:

Može se reći da je Kraljevo krajem 20-tih i 30-tih godina prošlog veka bilo jedno od najvećih gradilišta u Kraljevini Jugoslaviji. Otvorene su  Fabrika aviona i Železnička radionica, sagrađena je nova zgrada Ratarske škole, Gvozdeni most, pruga uskog koloseka – sa setom priča Drašković.

Pre Gvozdenog mosta, koji je u autentičnom obliku postojao samo 16 godina, preko Ibra se išlo drvenim mostom sagrađenim krajem 19. veka. Prema nekim podacima, bilo je to oko 1876.g zbog potreba vojske u srpsko-turskim ratovima.  Bio je odlične građe, pa je potrajao više od 70 godina: u punoj upotrebi je bio do izgradnje Gvozdenog 1928.g, a zatim je i dalje služio kao železnički za prevoz građe sa Goča, jer je njime prolazila i pruga uskog koloseka.

Zanimljivo je da su u 19 veku mostovi licitacijom davani u zakup. Zakupac je naplaćivao mostarinu, a sa druge strane imao je obavezu da održava most, što uopšte nije bilo lako. Drvenu konstrukciju mosta trebalo je redovno popravljati i menjati oštećene delove, zatim čuvati most od poplavnih talasa, zimi razbijati sneg i led. Kasnije taj posao preuzimaju opštinske službe – priča nam Dragan Drašković.

Još pre drvenog mosta pravljeni su pontonski, a sve to vreme preko Ibra se prelazilo i skelama. Austrougarski obaveštajac Jozef Paul Miteser zabeležio je 1784.g da se idući od Trstenika pred Karanovcem nalazi solidan drveni most dug 150 i širok 6 koraka. Međutim, meštani Karanovca i okolnih sela reku su uglavnom prelazili skelama i preko gazova na reci. U Kraljevu odavno nema skela i, koliko nam je poznato, u funkciji je još jedino skela za prevoz preko Ibra u Magliču.

Ovu kratku istoriju premošćavanja našeg Ibra završimo mudrim rečima Iva Andrića o mostovima kao ljudskoj potrebi starijoj i od civilizacije, i mostovima kao metafori živoitnih stremljenja:

Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno ili zlo… Svi su oni u suštini jedno i podjednako vredni naše pažnje, jer pokazuju mesto na kome je čovek naišao na zapreku i nije zastao pred njom, nego je savladao i premostio kako je mogao, prema njegovom shvatanju, ukusu, i prilikama kojima je bio okružen“ – napisao je Ivo Andrić u eseju “Mostovi” objavljenom 6. januara 1933. godine u “Politici”, a može se primeniti i na naše mostove preko Ibra.

Radmila Vesković