2. novembar 2020.
Most na mestu današnjeg Brankovog mosta u Beogradu srušila je naša vojska 1941. sa željom uspori prodiranje Nemaca, a kad su 1944. Nemci u Kraljevu srušili Gvozdeni most, rodila se ideja da se delovima savskog mosta – premosti Ibar
Naslov kojim smo najavili novi broj časopisa “Sidža” (koji možete pročitati na OVOM LINKU) “Gde je Savski most u Kraljevu?” izazvao je dosta pažnje na društvenim mrežama. Iako je ova tema u više navrata obrađivana u medijima, ispostavilo se da veoma mali broj Kraljevčana zna odgovor. Dodatnu zabunu unela je slika koja je u “Sidži” objavljena uz tekst.
“Savski most” u Kraljevu je zapravo naš stari most preko Ibra! (onaj koji zovemo novim – sagrađen je 2008. godine.
Most prikazan uz tekst u časopisu “Sidža” je zapravo Gvozdeni most preko Ibra, koji je na istom mestu postojao od 1928. do 1944. godine.
Most viteškog kralja Aleksandra
Otkud “Savski most” preko Ibra?
Otuda što u našem starom mostu još žive delovi konstrukcije “Mosta viteškog kralja Aleksandra”, sagrađenog u Beogradu 1934. godine! Bio je to pravi kolos, prvi drumski most koji je prešao na levu obalu Save i nalazio se na mestu današnjeg Brankovog mosta. Srušen je u noći 10/11. aprila 1941. godine odlukom vojnih vlasti Kraljevine Jugoslavije, u pokušaju da se uspori prodiranje nemačkih okupacionih snaga.
Gde bi most podignut u čast jednog kralja nastavio da živi, nego u Kraljevu! Kako je do toga došlo, priča nam Dragan Drašković, istoričar u penziji, dugogodišnji direktor Narodnog muzeja u Kraljevu:
– Kao što je naša vojska na početku rata srušila Most kralja Aleksandra u Beogradu da bi usporila nadiranje okupatora, tako je nemačka vojska prilikom povlačenja 1944. godine srušila Gvozdeni most u Kraljevu. U pokušaju da uspore prodor partizanskih snaga most su srušili u noći 28/29. novembra 1944. godine. Delovi Mosta kralja Aleksandra su još tokom rata bili vađeni iz Save da bi se omogućio rečni saobraćaj, a posle rata je raščišćeno rečno korito. Onda je neko došao na ideju da bi Ibar, kao mnogo uži od Save, mogao da se premosti delovima srušenog savskog mosta. I bi tako. Metalna konstrukcija Mosta Kralja Aleksandra i dan danas premošćuje Ibar i mi svakodnevno prelazimo preko nje.
Od Dragana Draškovića saznajemo još jedan kuriozitet, naš stari most zapravo počva na stubovima Gvozdenog mosta! Konstrukcija Mosta kralja Aleksandra postavljena je na stubove Gvozdenog mosta, a onda je dograđen “savremeni” deo, odnosno saobraćajnica.
Tako stari ibarski most na svojevrstan način čuva tri istorijska sloja iz 20. i 21. veka: međuratno razdoblje, socijalističko i savremeno, jer je 2008. godine tik uz stari sagrađen novi most u cilju razgušenja saobraćaja.
Zvuči gotovo neverovatno da je Kraljevo imalo samo jedan most preko Ibra i 1846.g kada je bilo Karanovac i imalo svega 1.022 stanovnika, i 1921.g kada je imalo 3.570 stanovnika i 2002.g od kada na gradskom području živi oko 60.000 stanovnika. Tek pomenute 2008.g grad dobija drugi, a zatim 2014. i treći most, Glavčićev, koji se nalazi oko 1.200 metara uzvodno.
Preteče
Osvrćući se na period izgradnje Gvozdenog mosta, Drašković ističe da je to bilo “zlatno doba” Kraljeva:
– Može se reći da je Kraljevo krajem 20-tih i 30-tih godina prošlog veka bilo jedno od najvećih gradilišta u Kraljevini Jugoslaviji. Otvorene su Fabrika aviona i Železnička radionica, sagrađena je nova zgrada Ratarske škole, Gvozdeni most, pruga uskog koloseka – sa setom priča Drašković.
Pre Gvozdenog mosta, koji je u autentičnom obliku postojao samo 16 godina, preko Ibra se išlo drvenim mostom sagrađenim krajem 19. veka. Prema nekim podacima, bilo je to oko 1876.g zbog potreba vojske u srpsko-turskim ratovima. Bio je odlične građe, pa je potrajao više od 70 godina: u punoj upotrebi je bio do izgradnje Gvozdenog 1928.g, a zatim je i dalje služio kao železnički za prevoz građe sa Goča, jer je njime prolazila i pruga uskog koloseka.
– Zanimljivo je da su u 19 veku mostovi licitacijom davani u zakup. Zakupac je naplaćivao mostarinu, a sa druge strane imao je obavezu da održava most, što uopšte nije bilo lako. Drvenu konstrukciju mosta trebalo je redovno popravljati i menjati oštećene delove, zatim čuvati most od poplavnih talasa, zimi razbijati sneg i led. Kasnije taj posao preuzimaju opštinske službe – priča nam Dragan Drašković.
Još pre drvenog mosta pravljeni su pontonski, a sve to vreme preko Ibra se prelazilo i skelama. Austrougarski obaveštajac Jozef Paul Miteser zabeležio je 1784.g da se idući od Trstenika pred Karanovcem nalazi solidan drveni most dug 150 i širok 6 koraka. Međutim, meštani Karanovca i okolnih sela reku su uglavnom prelazili skelama i preko gazova na reci. U Kraljevu odavno nema skela i, koliko nam je poznato, u funkciji je još jedino skela za prevoz preko Ibra u Magliču.
Ovu kratku istoriju premošćavanja našeg Ibra završimo mudrim rečima Iva Andrića o mostovima kao ljudskoj potrebi starijoj i od civilizacije, i mostovima kao metafori živoitnih stremljenja:
“Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno ili zlo… Svi su oni u suštini jedno i podjednako vredni naše pažnje, jer pokazuju mesto na kome je čovek naišao na zapreku i nije zastao pred njom, nego je savladao i premostio kako je mogao, prema njegovom shvatanju, ukusu, i prilikama kojima je bio okružen“ – napisao je Ivo Andrić u eseju “Mostovi” objavljenom 6. januara 1933. godine u “Politici”, a može se primeniti i na naše mostove preko Ibra.
Radmila Vesković