Za naslovnu fotografiju verovatno ste pomislili da je čas joge ili nečeg sličnog. U pravu ste delimično, jer slika dobija novu dimenziju uz podatak da su na slici devojka sa Daunovim sindromom i njena personalna asistentkinja. Koje posebne socijalne usluge je moguće dobiti u Kraljevu?
Humano organizovana zajednica je ona koja pruža podršku svojim najslabijim članovima i koja to čini kroz institucije, tako da oni kojima je pomoć potrebna ne zavise od trenutne dobre volje pojedinaca ili grupa. Za organizovanu redovnu pomoć potrebno je mnogo novca.
Mi nismo bogata zemlja, a Kraljevo je u takvoj zemlji srednje (ne)razvijen grad. Zato ne čudi da su izdvajanja za posebne socijalne usluge koje se pružaju preko Centra lokalnih usluga 22,1 milion dinara ili tek oko 0,5% gradskog budžeta za 2021. godinu. Utešno je to što ova izdvajanja od 2018. godine pomalo rastu, ali bi trebalo, i moraće, još više. Uz ova sredstva, očekuje se da će Grad dobiti i oko 22 miliona dinara od države za pružanje ovih vidova socijalne zaštite koje obezbeđuju lokalne samouprave.
Šta grad Kraljevo sa toliko novca može da pruži Kraljevčanima, pojedincima i porodicama kojima je potrebna fizička, emocionalna ili socijalna podrška?
- Pomoć starim osobama u kući,
- Lični pratilac deteta sa invaliditetom,
- Personalni aisistent za odraslu osobu,
- Porodični saradnik za pomoć porodici u krizi,
- Dnevni centar za stare,
- Socijalno stanovanje u zaštićenim uslovima,
- Stanovanje uz podršku za mlade koji se osamostaljuju.
Ovo su vidovi podrške koje za sada mogu da dobiju Kraljevčani koji imaju problema u samostalnom svakodnevnom funkcionisanju, ili im je potrebna pomoć u socijalizaciji. Za mnoge od njih ovo je spas. Ali neku od prve 4 personalizovane usluge u Kraljevu koristi samo oko 80 pojedinaca i 15 porodica. Malo, ali „koliko para, toliko muzike“. Dobro je što je iz godine u godinu sve više korisnika i što u narednom periodu mogu da se očekuju i novi vidovi podrške, kao što je Dnevni centar za decu.
Cilj ovog teksta je da što više Kraljevčana koji imaju potrebu za nekom od ovih socijalnh potpora, sazna za njih, kao i na koji način mogu postati korisnici.

Korisnici usluge plaćaju u zavisnosti od svojih prihoda i nivoa socijalne sigurnosti, tako da su za nekog potpuno besplatne, većina plaća simboličnu nadoknadu, a vrlo mali broj sa najvišim primanjima plaća značajniju iznos, ali i dalje mnogo niži od ekonomske cene.
Oni koji imaju potrebu za nekim od ovih oblika pomoći prvo se obraćaju Centru za socijalni rad, koji procenjuje da li ispunjavaju uslove, kao i iznos participacije koju će plaćati u zavisnosti od ličnih prihoda.
Za one koji dobiju pozitivno rešenje CSR-a, sledeći stepenik je Centar lokalnih usluga (CLU), ustanova koja organizuje pružanje usluga. Osnovao ju je grad Kraljevo i postoji nepune tri godine.
Direktor Centra Zoran Baltić na čelu je ustanove od kako je počela da radi i da u velikoj meri pionirski krči staze, jer je Kraljevo bilo tek 3. grad u Srbiji koji je osnovao ovakvu ustanovu:
– Sa postojećih 7 usluga pružamo fizičku, emocionalnu i socijalnu podšku našim građanima, pojedincima i porodicama, i time im život činimo lakšim. Nekima je, na primer starim osobama, pomoć potrebna u jednoj fazi života da bi održali nezavisnost, dostojanstvo i samostalan život u svom domu. Drugima, na primer deci ili odraslima sa trajnim invaliditetom, podrška je potrebna kroz ceo život da bi živeli što udobnije i uključili se u aktivnosti svoje generacije i društva – kaže direktor CLU Zoran Baltić.
Podrška starim licima

Pomoć u kući starim ili nemoćnim licima trenutno ima najviše korisnika, od 39 do 45, ali su potrebe sve veće. Namenjena je starim i iznemoglim osobama koje nemaju stalnu podršku porodice ili je nemaju uopšte. Njih 2-4 puta nedeljno obilazi neka od šest gerontodomaćica koje su prošle posebnu edukaciju i imaju licencu. One pomažu u održavanju higijene, nabavljaju namirnice i lekove, skuvaju obroke…
– Postoji velika potreba za pomoć starim osobama, ali mi na listi čekanja sada imamo samo jednu do dve osobe. Razlog je što je većini zapravo potrebna pomoć od 8 ili čak 24 sata, ali mi tu uslugu nemamo. Jedan od izazova je i broj gerontodomaćica. Nema mnogo interesovanja za ovaj posao i sve je manje kako se otvaraju radna mesta u našem gradu. Gerontodomaćice imaju ugovor za privremene i povremene poslove, platu u iznosu minimalne zarade i plaćene doprinose. Dnevno posete maksimalno 3 porodice, a razvozi ih vozač kojeg mi obezbeđujemo. Ipak ima gerontodomaćica koje dugo rade ovaj posao i imaju izuzetan odnos sa ljudima kojima pomažu. Zato ne čudi da u anketama koje radimo korisnici izražavaju visok stepen zadovoljstva uslugom – kaže Zoran Baltić.
Cena usluge u zavisnosti od prihoda korisnika mesečno iznosi od 400 dinara do 4.500 dinara.
Starima je namenjen i Dnevni centar na Beranovcu i koliko je ovo mesto za okupljanje našh starijih sugrađana bilo neophodno pokazuje podatak da je pre korone dnevno dolazilo i pedesetak osoba. Dnevni centar nije radio od marta do jula, a nakon toga je rad organizovan u skladu sa epidemiološkim merama, tako da se korisnici i sada okupljaju u malim grupama i držeći distancu.
Podrška deci i odraslima sa invaliditetom

Direktor CLU kaže da se najveća potreba oseća za ličnim pratiocima dece sa različitim vidovima invaliditeta. Ličnog pratioca sada ima 25 dece, a na listi čekanja je 10. Većna pratilaca je uz dete svakodnevno po 8 sati, ali da bi obuhvat dece bio veći, tamo gde je postojala mogućnost, pratilac radi sa 2 deteta po četiri sata. Da bi neko radio ovaj posao, mora da prođe sertifikovanu obuku.
Posao je vrlo izazovan, jer deca imaju različite vidove invaliditeta i za svaki su potrebne posebne veštine i pristup. Lični pratilac dete odvodi i dovodi iz škole, vodi na igralište i druženje sa decom, pomaže u održavanju lične higijene, u korišćenju prevoza, pripremi za praćenje nastave… Računi za ovu uslugu iznose na mesečnom nivou od 500 dinara do 10.000 dinara za one sa najveim primanjima.
– Sa velikim zadovoljstvom mogu da kažem da smo u saradnji sa gradom obezbedili prostor za Dnevni centar za decu sa invaliditetom i verujem da ćemo tokom ove godine uspeti i da ga rekonstruišemo i opremimo. Imamo odličnu saradnju sa udruženjima koja okupljaju roditelje ove dece i u saradnji sa njima uredićemo prostor. Na taj način ćemo donekle smanjiti potrebu za ličnim pratiocem, jer će roditelji imati sigurno mesto na koje će dovesti svoje dete i na određeni broj sati ih prepuste radu i druženju – kaže direktor CLU Zoran Baltić.
Među korisnicima ovih usluga su članovi nekoliko organizacija koje okupljaju osobe sa invaliditetom. Predsednik Unije ovih organizacija Ranko Vuković kaže da njihovi članovi najviše koriste usluge ličnog pratioca deteta, personalnog asistenta i pomoć u kući:
– Te usluge za naše članove imaju nemerljiv značaj, u mnoge živote su unele ogromnu pozitivnu promenu. Članovi porodice deteta sa invaliditetom 24 časa su posvećeni tom detetu. Kada odjednom dobiju plaćenog pratioca koji 8 sati vodi brigu o detetu, to je kao da su dobili dodatnih 8 sati života dnevno! Najzad mogu da odu lekaru, u nabavku, da završavaju poslove koje odugovlače mesecima i, što je najvažnije, neki od roditelja najzad mogu da se radno angažuju! – kaže Ranko Vuković.
Nakon punoletstva osoba sa invaliditetom može dobiti personalnog asistenta i tu uslugu sada koristi devetoro ljudi. Kao što je uslov za angažovanje ličnog pratioca to da je dete uključeno u (pred)školski sistem, tako je uslov da bi se dobio personalni asistent to da je odrasla osoba sa invaliditetom radno ili društveno angažovana. Personalni asistent pomaže korisniku da obavlja poslovne i društvene aktivnosti: pomoć u kretanju, korišćenje zdravstvenih usluga, socijalni kontakti, pomoć pri obavljanju posla u institucijama…
Prema rečima Baltića, ideja je da u određenim terminima i odrasli sa invaliditetom koriste prostor budućeg Dnevnog centra i onda bi svakako obuvat bio veći nego sada. I osobe koje rade kao lični pratioci ili asistenti angažovane su na osnovu ugovora o PP poslovima, nisu u radnom odnosu, tako da je i ovde značajan odliv kadra.

Podrška porodicama u krizi
Jedna od usluga je podrška porodičnog asistenta porodici koja je u nekoj vrsti krize u funkcionisanju. CLU trenutno angažuje jednog psihologa i jednog specijalnog pedagoga, koji rade sa 15 porodica za koje je Centar za socijalni rad procenio da je potreban ovakav vid podrške i koje takvu uslugu prihvate. Ovi stručni saradici sa porodicom rade obično 2×2 sata nedeljno i maksimalno do godinu dana.

– Ovo je savetodavno-terapijska i socijalno-edukativna usluga. Cilj je unaprediti kapacitet porodice da za bezbedan rast i razvoj deteta. To su porodice u kojima, na primer, jedan od roditelja, ili čak oba, imaju bolest zavisnosti, ili su asocijalnog ponašanja, ili su možda osobe ometene u razvoju… različiti su uzroci disfunkcionalnosti porodica. Porodični asistent sa njima radi maksimalno godinu dana. Iskustva su različita, ima onih koji postignu izuzetan napredak, a ima i suprotnih primera, nažalost. To su vrlo komleksne situacije – ističe Baltić.
Podrška u stanovanju
U ovoj oblasti u Kraljevu postoje dve usluge i obe su, na neki način, specifične i sa određenim problemima u realizaciji.
Stanovanje uz podršku je za mlade od 15 do 26 godina koji se osamostaljuju, a nemaju uslova za normalan život u svojoj porodici ili socijalnoj ustanovi. Do sada je bio samo jedan korisnik ove usluge i ta saradnja nije prošla baš najsrećnije, ili narodski rečeno – korisnik nije opravdao poverenje.
Drugi vid podrške je socijalno stanovanje u zaštićenim uslovima i realizuje se u 50 stanova u zgradama na Beranovcu i u Boračkom naselju. Sa delom stanara već duže vreme traje spor, jer bi trebalo da snose deo komunalnih troškova, što neki plaćaju, a neki odbijaju. O ovom problemu pisaćemo u posebnom tekstu, jer je prvenstveno materijalni problem i odudara od specifičnih socijalnih potreba pojedinaca i porodica o kojima pišemo u ovom tekstu.
Izazovi
Pred Centrom lokalnih usluga, Gradom i državom uočavamo nekoliko izazova. Jedan je svakako status izvršilaca usluga: gerontodomaćica, ličnih pratilaca, personalnih i porodičnih asistenata… I sa ovako malim brojem korisnika već se oseća nedostatak kadra. Jer, zapravo, CLU na platnom spisku ima samo direktora i još četvoro ljudi, svi ostali su na ugovoru o PP poslovima. Još neko vreme moći će da funkcioniše ovako kako je, ali blizu je dan kada će na nivou države morati da se iznađe rešenje inače će kadar odlaziti i zapošljavati se tamo gde će imati ugovor o radu i bolja primanja.
Drugi veliki izazov je etička obaveza znatno većeg obuhvata svih kategorija ljudi sa specifičnim socijalnim potrebama. Pritisak će svakako bivati sve veći, naročito za podrškom starih ljudi koji žele, i još uvek mogu, da ostanu u svom domu. Prvo što je starih sve više, drugo što je potomaka i rođaka sve manje (prosečna porodica u Srbiji odavno nema dva deteta) i sve su dalje (i fizički i emotivno), treće zato što domova za stare ni iz daleka nemamo dovoljno, četvrto je što su penzije male pa ljudi ne mogu sami da plate pomoć… U pojedinim gradovima u Srbiji ima pilot projekata novih usluga za stare. Jedna od njih su pravi dnevni centri za stare. Ovo što imamo u Kraljevu su zapravo klubovi za druženje. Pravi dnevni centar bio bi mesto gde je staru osobu kojoj su potrebni nega i nadzor moguće ostaviti na nekoliko sati. U nekim gradovima pokušava se centrima za boravak dementnih osoba. Čačak i Kragujevac npr. trenutno imaju savetovališta za neformalne negovatelje, ali su „projektno finansirani“, pa će zamreti kad dođe kraj projektu.

Broj osoba sa invaliditetom u društvu je uglavnom stabilan, ali nikako da im to društvo i država obezbede bar dostupnost svih institucija (Koja pošta u Kraljevu ima propisanu rampu? A Policijska uprava… itd.), a kamoli neke nove usluge koje će biti kontinuirano pružane.
Tokom 30 godina karijere svedočila sam otvaranjima više „dnevnih centara za decu sa invaliditetom“ i svi su bili kratkog daha, najduže nekoliko godina. Uglavnom su bili deo nekog projekta i kako bi prestalo finansiranje od strane donatora, tako bi se centar ugasio. Dakle, nema druge, trajno rešenje su redovna budžetska sredstva i dobro je da aktivnosti Centra za lokalne usluge vode ka tome.
Sve su ovo izazovi pred našim još uvek materijalno siromašnim društvom, i isto takvim Gradom. Čini se da je lociranje ovih socijalnih usluga u jednu ustanovu kao što je CLU, dobro rešenje za početak. Jer omogućava da se pritiskom na lokalnu vlast nešto pre može promeniti, nego pritiskom na mnogo dalju republičku vlast.
Evo kako sadašnju situaciju i izazove komentariše direktor CLU Zoran Baltić:
– Kada su zakonskim izmenama centri za socijalni rad prestali sa pružanjem ovih usluga, grad Kraljevo je imao mogućnost ili da stvori jednu ovakvu posebnu ustanovu, ili da ove usluge pruža u saradnji sa nevladinim organizacijama. Mislim da je pun pogodak što je formirana ustanova, jer su korisnici sigurni da je obezbeđen kontinuitet i pouzdanost usluga, ovih koje imamo.
Izazova ima puno: naša odgovornost i održivost kvaliteta usluga prema korisnicima, uspostavljanje novih usluga socijalne zaštite i razvijanje kvaliteta života svih naših građana, razvojem efikasnog sistema za pružanje usluga socijalne zaštite prema potrebama našeg stanovništva – zaključuje direktor Zoran Baltić.
Radmila Vesković
naslovna fotografija: Pexels – Cliff Booth