Iz Berlina se biciklista iz Kraljeva 1936. godine vratio ovenčan slavom, sa plaketom i priznanjima Međunarodnog olimpijskog komiteta i olimpijskom zastavom koja se i danas čuva u Narodnom muzeju u Kraljevu
Za vreme održavanja Zimskih olimpijskih igara u Pekingu Kraljevčani se sa ponosom sećaju svog prvog olimpijca – bicikliste Stojana Stojića koji je na Igre u Berlinu 1936. godine krenuo biciklom. Iz Berlina se vratio ovenčan slavom, sa plaketom i priznanjima Međunarodnog olimpijskog komiteta i olimpijskom zastavom koja se i danas čuva u Narodnom muzeju u Kraljevu.
Stojan Stojić nije bio, zapravo, u reprezentaciji Kraljevine Jugoslavije, jer je 1936. godine učestvovao na trci Tour de France. To je bila trka za dugoprugaše koja nije uvrštena u olimpijskoj ekipu (u njoj su bili takmičari za kratke i brze vožnje), ali to Stojana nije sprečavalo da se odveze biciklom u Berlin kako bi se sam prijavio da učestvuje na Olimpijskim igrama. Na put je krenuo sa, takođe, pasioniranim biciklistom i avanturistom Daletom Nišovićem. Krenuli su zapravo iz Grčke, iz Zevsovog hrama u Olimpiji.
– Odlučio je da krene iz Olimpije, preko Srbije, Beča, Budimpešte, Praga, sve do Berlina na Olimpijske igre, što je bilo medijski propraćeno i u samoj Nemačkoj. Štampane su razglednice sa njihovim likovima i podacima – navodi Mirjana Savić, istoričarka Narodnog muzeja u Kraljevu.
Od prodaje razglednica u Nemačkoj su finansirali povratak u Kraljevo gde im je priređen veličanstveni doček. Iz Berlina su doneli knjigu koju su potpisali Hitler i druge fašističke vođe i olimpijsku zastavu. Prvu u Kraljevu. Čuva se u muzeju među predmetima koji su pripadali streljanim Kraljevčanima 1941. godine.
Pogledajte VIDEO:
– Nije pomagalo to što je on pokazao tu knjigu gde su bili potpisi Hitlera, Gebelsa, Geringa, Dime. Jednostavno, odveden je i streljan u Lageru 20. oktobra 1941. godine – kaže Mirjana Savić.
Mirjana podseća da je Stojan Stojić bio iz porodice pekara Riste i majke Mire Stojić. Mada se u medijima često pominje 1914. kao godina njegovog rođenja, Stojan je rođen 1911. godine u selu Kačulice, gde je njegov otac jedno vreme držao kafanu. Rista Stojić, Stojanov otac, imao je prvobitno kafane i u Obrvi, i Kraljevu, ali mu je kao radikalu, po dolasku liberala na vlast – kafedžijski posao potpuno je bio jedno od jedanaestoro dece Stojića.
– Njegov brat Petar Stojić je, takođe, obeležio život Kraljeva, ali i Srbije, jer je u Beogradu 1919. otvorio školu plesa koja je bila prva u zemlji. Petar je bio tanc majstor, a Stojan je u plesnom studiju u Beogradu pomagao svim bratu: puštao je muziku, čistio plesnu dvorana i tako je i zaradio novac da kupi prvi bicikl. Posle toga biciklizam je zaživeo u celom Kraljevu, pa se 1934. godine u listu „Pravda“ pojavio tekst u kojem se jedan građanin žali što „ne može da se hoda ulicom zbog toga što ima puno ljudi koji voze velosipede“. Godinu dana kasnije, pri sportskom društvu „Morava“ osnovana je sekcija biciklista koja je ubrzo prerasla u samostalno sportsko društvo „Lasta“, čiji je jedan od članova bio Stojan Stojić. Radi popularizacije biciklizma i prikupljanja članstva, u oktobru 1935. godine organizovana je trka do Lopatnice koja je privukla dosta novih interesenata.
Kada su se Nišević i Stojić vratili iz Berlina, vratili su se i nekom svom svakodnevnom životu, ali se Stojan Stojić i dalje intenzivno bavio biciklizmom i učestvovao je na trkama u Srbiji i Bosni.

Stojan je još za života bio sportska legenda. Kao jedan od osnivača biciklističkog kluba Lasta, zaslužan je za razvoj ovog sporta u Kraljevu. Kraljevački biciklizam su proslavili i Radoš Čubrić koji je učestvovao na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. potom i njegovi sinovi, takođe olimpijci, Rajko i Radiša.
– Taj put kojim je Stojan Stojić krenuo biciklom iz Kraljeva do Berlina da bi bio nezvanični učesnik Olimpijskih igara u Berlinu je nešto herojski i verujem da je bio motivacija mnogim generacijama – ističe Radiša Čubrić, iz BK Metalac iz Kraljeva.
Rajko Čubrić učestvovao je na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine (pred prethodne – održane 1968. godine u Meksiku, doživeo je nezgodu samo sedam dana pre njihovog početka). Radiša Čubrić učestvovao je na Olimpijskim igrama u Seulu (1988), a Radiša na onima koje su održane u Barseloni (1992).
– To je jedinstven slučaj da smo iz iste discipline u jednoj disciplini iz iste porodice nas trojica učestvovali na različitim Olimpijskim igrama – ponosan je Radiša.
Pogledajte VIDEO:
Stojan i svi potonji olimpijci su uzor novim generacijama kraljevačkih biciklista koje predvode Jelena Erić i Dušan Rajović, važni kandidati za Olimijske igre u Parizu. A sve je počelo tridesetih godina prošlog veka kada je velosiped ušao u gotovo svaki dom u Kraljevu.
– Mi smo jako ponosni na sve rezultate koje biciklistički klub „Metalac“ postiže godinama, a sada planiramo osnivanje jednog novog kluba kojem ćemo dati ime „Lasta“ da ovekovečimo herojstvo Stojića koji je uspeo da biciklom dođe do Berlina i bude nezvanični učesnik Olimpijskih igara i motivacija mnogim drugim biciklistima – kaže Čubrić.
A sve je počelo tridesetih godina prošlog veka kada je velosiped ušao u gotovo svaki dom u Kraljevu.
pripremili: Ratko Bečki i Zoran Sarić
Izvor: RTS

