Mnogi se raduju završetku radnog veka i životu od penzije koja im pripada, ali veliki broj starijih građana Srbije, zbog niskih primanja primorani su da nastave da rade i posle penzionisanja. Prema proceni Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata – oko 100 000 penzionera u Srbiji i dalje je radno aktivno.
Sedamdesetdvogodišnji Željko Poznanović iz Kraljeva za volanom je već 54 godine. Od svoje 18. godine počeo je da radi, a tokom radnog veka kao vozač kamiona prešao je celu Evropu više puta. Iako je zvanično u starosnoj penziji, nikad nije prestao da radi.
– Ne vozim više daleke ture kao nekada, kada mi se dešavalo da po 15 dana budem na putu. Sada, uglavnom, vozim turu Srbija – Rumunija, odmorim, pa opet. Navikao sam da budem u pokretu, da se osećam korisno, ne bih mogao da zamislim da samo sedim kući i ne radim ništa – priča Željko za portal Krug.
Ipak, jedan od glavnih razloga što Željko i u osmoj deceniji radi prilično zahtevan posao je što od penzije koja iznosi tridesetak hiljada dinara i još toliko koju prima njegova supruga, imaju samo za najosnovnije potrebe.
– Mi smo stari: ako ćete da odete kod privatnog lekara, za to treba novac, da ne radim to, ne bismo mogli da priuštimo, nego bismo morali da čekamo kod državnog, pa kad stignemo na red. Volim da imam, da priuštim nešto deci i unucima, a za sve to je potreban novac. Imajući u vidu da je moja profesija tražena, jer iskusnih vozača za međunarodne relacije nema mnogo, i da i dalje zdravstveno mogu, odlučio sam da mi je bolje da nastavim da radim, pa ćemo videti do kada ću moći, ja se nadam što duže – optimista je naš sagovornik.

Prema podacima Republičkog Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje (RFZPIO) u Srbiji ima oko 1.650.000 penzionera. Sa januarskim povećanjem od 10,9 odsto, prosečna penzije u našoj zemlji je nešto viša od 50.000 dinara.
Međutim, čak 59 odsto najstarijih građana živi sa primanjima do ovog iznosa, dok 14 odsto njih živi od minimalne penzije, koja sa januarskim povećanjem iznosi oko 27.000 dinara.
Kako većina starijih građana u Srbiji živi sa penzijama manjim od 50.000 dinara, one vrlo često nisu dovoljne ni za najosnovnije troškove, kao što su hrana, lekovi, komunalije. Otuda ne čudi podatak Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata da je oko 100.000 penzionera u našoj zemlji radno aktivno.
Poslovi koje muškarci u trećem dobu obično nastavljaju da rade i po penzionisanju su na radnim mestima čuvara, vozača, građevinskih radnika, dok žene obično rade u trgovini. Prema saznanjima Acocijacije i lekari su ti koji nastavljaju da se bave medicinom u privatnoj praksi i nakon penzionisanja.
Iako mnogi ne bi voleli da po penzionisanju moraju da nastave da rade, ovi penzioneri su čak srećni zato što imaju tu mogućnost. Ipak, ima li odgovora na pitanje: šta je sa onim ljudima koji treba da žive od 27.000 dinara penzije, a iz zdravstvenih razloga nisu u mogućnosti da rade?
A. P.