Zovu ga „vitezom neba”, ima više od 100 medalja, svetski je rekorder u padobranstvu zbog kojeg je lomio kičmu i skočne zglobove, a ponosno gazi – devetu deceniju
Najtrofejniji kraljevački sportista tokom svoje karijere padobranca skočio je oko 3.000 puta sa visine iznad 1.000 metara. Ove godine napunio je 89 godina, a svog prvog skoka, koji se slučajno desio davne 1954.godine i dan danas se seća.
– Ja sam tada bio član Aero-kluba i leteo sam jedrilicom. Tog dana sam, takođe ,došao na aerodrom u nameri da letim. Međutim, ispred stroja je stao meni nepoznat čovek koji je rekao: „Ko želi da skače, korak napred.” Svi su zakoračili napred, osim mene. Kada sam čuo da mi se svi smeju i ja sam zakoračio, ali on je rekao: „Vrati se nazad, nama kukavice ne trebaju.” „Nisam kukavica, hoću da skačem“, odgovorio sam. Tako sam postao padobranac – uz osmeh se priseća Zoran.

Već naredne godine počeo je da se takmiči. Na prvenstvu Srbije u Trsteniku samo u jednoj disciplini nije bio prvi. Put do svetskog vrha brzo je usledio. Tokom svoje karijere osvojio je 103 medalje, postavio je dva svetska rekorda i 16 puta postao prvak Jugoslavije.
– Lomio sam noge četiri puta, skočne zglobove. Lomio sam kičmu. Bio sam i u kliničkoj smrti, ali i posle svega toga učestvovao sam na četiri svetska prvenstva. Ništa nije moglo da me zaustavi. Mnogo puta sam tokom skokova trpeo užasne bolove od prethodnih povreda, ali ljubav prema padobranstvu bila je jača od svega.

Učestvovao je na svetskim prvenstvima u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), Bugarskoj, Nemačkoj, Austriji, Poljskoj, Mađarskoj, Rumuniji i Turskoj. A diplome, medalje, dijamanske, zlatne i srebrne značke koje je osvojio tokom karijere teško je i nabrojati.

Za postignute rezultate u padobranstvu na domaćim i međunarodnim takmičenjima 2012. godine Skupština grada Kraljeva dodelila mu je diploma zaslužnog građanina. Ipak, svi ovi uspesi koje je postigao za svoju zemlju, nisu bili dovoljni da ostvari pravo na nacionalnu penziju. Razlog je što padobranstvo nije priznato za olimpijski sport. Iako smatra da je to nepravda i živi skromno sa penzijom od oko 40.000 dinara, da opet može da počne svoj život iz početka, sve bi, kaže Zoran, isto uradio.
A. Petrović